O knjizi Giardino sicano

To nije roman tradicionalnog kroja, već epistolarni roman od tridesetak pisama kojima se autor obraća svojim unucima. To je zbirka kratkih priča u kojima se epizode ne nižu vremenskim slijedom, nego su ispričane kako i kada autoru padne na pamet, a da jedinstvo kompozicije time nije narušeno.

Riječ je o "pripovjedačkom znanju", o "kolektivnoj naraciji", o uvlačenju čitatelja u središte pričanja pomoću psihologije, intelektualnog i afektivnog traganja koje pokreće pisca.

Jezik kojim se Guida služi vrlo je djelotvoran: on pripovijeda u ležernom, zabavnom, nimalo dramatičnom tonu, čak i onda kada ispričani događaj upućuje na veliku patnju.

Ovo je knjiga koja čitaoca čini sudionikom i nagoni ga na preispitivanja. Imamo pred sobom sretan primjer one "meke pedagogije" koja spaja sposobnost poticanja učenika, uz istovremeno poštovanje njegove subjektivnosti.

(Iz predgovora Piera Bertolinija)

Salvatore Guida (1946), pedagog, rodio se u mjestu Alessandria della Rocca (Agrigento), a u Rhou (Milano) živi od 1962. godine. Radio je kao predavač u državnim školama, zatim kao rukovoditelj odgojno-obrazovnih službi u mnogim ustanovama u široj okolici Milana. Aktivno je uključen u razvoj kooperacije i trećeg sektora, a tijekom posljednjih dvadesetak godina radi na obrazovanju odraslih u predškolskim ustanovama i u oblasti interkulturalnih aktivnosti.

„Živio sam onoliko života koliko je mjesta u kojima sam boravio i o njima želim ispričati samo ono što su u meni ostavila. 'Giardino sicano' je roman o mjestima koja sam nastanjivao i koja mene nastanjuju, kojima se dičim i štitim.“

                                                                                                 Salvatore Guida, Giardino sicano