Godine 2014. i 2015. po mnogo čemu su godine Mihajla Idvorskog Pupina: obilježavamo 160 godina njegovog rođenja, a 90 godina je prošlo otkako je dobio Pulitzerovu nagradu za najbolju autobiografiju Sa pašnjaka do naučenjaka (u originalu: From immigrant to inventor), te otkako je prijavio sedam patenata koji se smatraju pionirskim prilozima za razvoj telekomunikacija. UNESCO je prepoznao važnost Pupinovih doprinosa, uvrstivši njegovo nasljeđe na službenu listu UNESCO-ovih obljetnica.
Izložba Mihajlo Idvorski Pupin – stvaralačka koordinacija, daje uvid u ukupan Pupinov doprinos – kao znanstvenika, profesora, mecene, dobrotvora, pisca. U prvi plan istaknuta su Pupinova humana djela, koja nadilaze okvir njegovih mnogobrojnih patenata i postaju rijetka priča o osobi neusporedive čovječnosti.
Autorica izložbe je Aleksandra Ninković Tašić, predsjednica Obrazovno-istraživačkog društva Mihajlo Pupin iz Beograda. Izložba je prvi put postavljena u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, a zatim je obišla 14 mjesta u regiji i predstavlja jedno od najdojmljivijih lica Mihajla Pupina, koje nas vodi do univerzalnih vrijednosti najveće važnosti – humanosti, dobrote, mudrosti, požrtvovanosti, posvećenosti i vjere.
Izložba sadržava niz manje poznatih činjenica, kao i izvode do sada neizloženih članaka iz arhive američkih tiskanih medija objavljenih u prvoj polovini XX. stoljeća.
