Sedamdesetak godina kasnije, od graditeljskog čuda najromantičnije lokalne željeznice koja je 33 godine polako i postojano vijugala propinjući se zavodljivim brežuljkastim krajolikom istarskog zaleđa oplemenjenog vrijednim težačkim rukama, ostalo je relativno malo, mada ne i nedostatno. Iako njenih tračnica gotovo uopće više nema (izuzev tek nekoliko njih koje još uvijek krase mostić preko potoka Bazuje, nedaleko mjesta Marušići), a lokomotive i vlakovi, danas zasigurno muzejski primjerci, odavno su prodani drugim željeznicama, trasa Parenzane zajedno sa svojim preživjelim svjedocima – 9 tunela, 6 mostova, vijadukata i stanica – neizostavan je itinerar na karti svakoga tko želi otkrivati i upoznati Istru. Svakako, o Parenzani možete štošta naučiti već unutar njena tri muzeja koji se danas nalaze u Izoli i Livadama, ali potraga za njom, bit će upravo ono čarobno iskustvo u kojem se i omanja šetnja pretvara u pravi silazak stubama njene bogate povijesti.