Sudionici ovogodišnjeg uvezivanja pravi su predstavnici crossoverskih priča i života (pa smo tako odmah i u uvodu u ovogodišnjeg izdanje Foruma Tomizze). Predrag Lucić, splitski novinar, književnik i urednik najpoznatiji po satirično-parodijskoj poeziji koja je bila zaštitni znak Ferala, a nakon Ferala i dalje ostaje zaštitni znak zdravog razuma. Većina tih feralovskih izdanja, pa još ponešto pride, sakupljena je u Lucićevoj novoj knjizi: jogunastoj čitanci (koja je u pripremi i uskoro će biti objavljena u izdanju Algoritma) koja se humorom i bistrom misli opire zaglupljivanju i retrogradiranju vjerskog «uznesenja» i kapitalističkog proširenja, odnosno blaženom neznanju i stanju sretno prevarenih. Lucić je isprdio (da se poslužimo dalmatinštinom) čitav niz političkih i crkvenih zamajavanja kojima je isključiva svrha osujećivanje zbiljskog razumijevanja stvari, i utoliko njegove pjesme (i pripadajuća im pitanja za interpretaciju, koja je također autor osmislio) postaju relevantna građa za udžbenike logike, ne samo čitanke. Lucićevu slobodnu misao u vezanim stihovima predstavit će Sinan Gudžević, poliglot (prevodi s latinskog, starogrčkog, njemačkog, talijanskog, ruskog, portugalskog i slovenskog jezika), moderni intelektualac i klasični filolog, majstor figurativne i aluzivne upotrebe jezika, nedvojbeni posrednik ideje da je humor filozofiranje na djelu. A humor kao oblik kritičke/socijalne antropologije pojačat će Alem Ćurin, ilustrator Ferala, čije radove pamtimo po upečatljivosti i smjelosti. Izokrenutost, kojoj su skloni i Lucić i Ćurin (svatko svojim sredstvima i postupcima), kako bi sklapanjem što šokantnijeg konteksta podsjetili na vlastite nam kulturne i društvene pretpostavke (i potakli eventualno otrežnjenje i možebitnu upotrebu razuma), nastavlja se i dalje u njihovim radovima, pa feralovski ludizam, parodičnost, lucidnost, razboritost i angažiranost i dalje traju. Na svu tu razuzdanost Kulture i rasvjete odlično se naslanjaju fotografije slovenskog umjetnika Matjaža Prešerena, koje kritičar Curto ovako predstavlja: „Zaigrane i iznenađujuće dobroćudne, na kojima je banalnost svakodnevice istaknuta snažnom ironijom i humorom“. Ali ima Prešeren i drugu stranu, zbog koje ga je dopao i epitet bajkopisca, a njegove fotografije osim uznemirenošću zrače i nježnosti, magijom, mekoćom, oniričnošću, poetskom finoćom, kako već biva kada eros ulazi u priču… A s takvim ulaskom dodirujemo se i želje za približavanjem i komunikacijom, koju je u više navrata artikulirala umjetnica Tanja Dabo. Videoradom „Ti si prekrasna osoba“ (2006) pokreće i opet neka suštinska pitanja o intenzitetu i aporijama, usponima i padovima, svojstvenim prostoru od čovjeka do čovjeka.
Artum ni ove godine neće proći bez glazbe. Zasvirat će Švicarka Isabel (s prebivalištem u Barbarigi), na svojoj violini, u svom aranžmanu, po svom nahođenju i sluhu, neke od svojih kompozicija, a neke od kolege joj Bacha. Pored iznimne sklonosti mnogim utjecajima i eksperimentima, Isabel s mnogo discipline i mnogo predanosti nastoji oko jasno artikuliranog zvuka.
I za kraj, još samo javni poziv na večer smijeha i podstreha!
PROGRAM
19.00 Trg slobode
BANKARELE s ponudom suvenira i literature iz Muzeja grada Umaga, Gradske knjižnice Umag, Galerije Marin i Galerije “Marino Cettina”
19.15 GALERIJA MARIN
Izložba fotografija: MATJAŽ PREŠEREN
19.45 GALERIJA ARHEOTRADE, Trg slobode
Videorad TANJE DABO: “Ti si prekrasna osoba” (2006), iz arhiva Galerije “Marino Cettina”
20.00 GALERIJA ARHEOTRADE, Trg slobode
Izložba ilustracija: ALEM ĆURIN, ilustrator Ferala
Predstavlja: PREDRAG LUCIĆ; novinar, književnik
Koncert: ISABEL, violina
21.00 GALERIJA ARHEOTRADE, Trg slobode
Književni performans: PREDRAG LUCIĆ; novinar, književnik, urednik
Predstavlja: SINAN GUDŽEVIĆ; književnik, prevoditelj, filolog
Predrag Lucić (1964), urednik, novinar, režiser, pjesnik; najskriveniji – ali ne i manje moćan – lik Feralove uredničke trojke (uz Borisa Dežulovića i Viktora Ivančića). Sve više i sve češće iskače u prvi plan autorskim uratcima. Krenemo li odostraga, niz je ovaj: zbirka pjesama Ljubavnici iz Verone (2007) nastala na temelju grafita na veronskom zidu ljubavnog slinavljenja – kontra pjenušanju svakodnevice; Haiku, haiku jebem ti maiku – Velika Feralova pjesmarica (2003) – ljuta politička satira; Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti (1998) – nomen est omen. Urednik upokojenog Ferala, satiričnog dvotjednika, a prije toga podlistka Slobodne Dalmacije, pokretač i urednik Feralove biblioteke, prije toga (pred)ratni reporter, novinar-terenac, urednik Feralovog pretka Le Spizda; a još prije toga režirao, studirao, školovao se, šalaplastio, sanjao, impicavao… Vrsni je poznavalac i ljubitelj glazbe (i vina!), satirični kantautor inteligentnog potkopavanja i žestoke kritičnosti, nosi konjski rep, možete ga naći na stranicama Facebooka i Novog lista (za koji trenutno piše), a uživo 30. 4. u umaškoj galeriji Arheotrade, stakleniku na glavnom trgu. I za kraj, riječima Debele krave (šifra komentatorice Lucićeva teksta), suštinski vam predstavljamo našeg gosta: „Lucić je lijep, inteligentan, potentan, hrabar. Da mi je 10 ljudi kao Lucić, okrenula bih ovu zemlju naopako.“
SV. DUJE FERALSKI
Smijati se svijetu i sebi u njemu
Deviza je Dujina u svakom trenu,
A legitimacija o njegovu žiću
Vlastiti je stih o vinu kao biću.
Satire ih satirom, pa još pimpla rimom
Crkvu, vođu, govnare, sve pod Informbiro(o)m.
Na rogato društvo koje vodi moron
Imal' išta bolje neg' ispalit' Tromblon?
Al' Domovina Majka ne prima pod skute
Takve hudosti nit' slična gledišta,
Predragu drame utiru pute
prije do sudišta neg' do kazališta.
U svijetu punom kiča i mitova
Nema predaha ni zabušavanja,
Najveće od svih shitova
Uredio je k'o moćna zajebavanja.
Prosudba svaka puna mu žara,
Čega se takne sprži do gara,
Da ga se kupi – nema tih para,
Slušat' ga treba k'o s oltara.
Nives Franić
Alem Ćurin (1953) Split, Kino Bačvice, moli o Paiza, plamus Gdinj, levandista, ALU Zg., striper, otac Jerine, Hvor, inspektor, Trebinje, borderline, slikar, ribar, instalater, Pariz, striper, klošar, kerovođa, ilustrator, Feral, nounar, torpedista, nudista, utorkaš, pisac, striper za stalno i, najnovije, Dida!
Izlagao se grupno i inokosno u mraku i na svjetlu.
Nagrađen 1981. – Montreal, 3. nagrada za strip, 1983. – Splitski salon, nagrada za instalaciju,
2000. – dobio perilicu suđa na nagradnom izvlačenju N kave,
2004. – CRŠ, Zagreb, 2. nagrada za strip,
2008. – Beogradski salon stripa, Grand-prix (u isto vrijeme postao i grand-pap)
Motto (još uvijek):Bolje biti erotoman nego domobran!
ALEM ĆURIN
ili
BALADA O THINKU I INKU
On zna da je more okruglo.
On zna da baš more je svit.
On zna da je ankoru strglo,
Da može se na vitru vit.
On zna da i kopno je slano,
Da leti i kolpomorto,
Kroz nebo da skroz profundano
Ploviš sam, ka pas, ka Corto.
On zna di su krila dupina,
Otkud izranjaju ždrali,
On zna da je u tebi mina,
I vidi – fitilj se pali.
On zna da se bez perja tice
Gnijezde sred tvrdoga srca,
On smrti zna tušem u lice
Ogolit masku od kurca.
On zna da ta smrt, luda dvorska,
S životom po svu noć drinka,
On zna da nebesa podmorska
Opija ludost Think Inka.
On zna da se plovi i cestom,
Iz kože da uvik greš van,
On zna da će majmun sa krijestom
I novi najavit nam dan.
Predrag Lucić
Matjaž Prešeren slovenski je fotograf koji se, osim profesionalno, fotografijom bavi i na opće zadovoljstvo svojih prijatelja. Za razliku od industrijskih fotografija kojima pristupa s velikom preciznošću, istraživačke su mu fotografije nepredvidljive i apsurdne u vlastitoj ne-smišljenosti.
Semantičke linije u njegovu opusu prepliću se s mekim, sanjarskim, oniričkim spiralama koje razabiremo kao kroz zrcalo.
Prešeren, koji poput bajkopisca nježno opisuje priču neiscrpnom igrom kreativnosti i invencije, u scenama koristi isključivo strogu bijelu i crnu, dok je svjetlost oštra, nordijska, nudeći nam tako prikaze karakterizirane snažnom formalnom i kompozicijskom kontrolom, prožete zanimljivim metafizičkim sugestijama.
Kod pejzažnih prikaza likovi postaju glumci nedovršene komedije uhvaćeni na djelu.
Zaigrane i iznenađujuće dobroćudne fotografije, na kojima je banalnost svakodnevice istaknuta snažnom ironijom i humorom, jednostavno je zamisliv krajnji rezultat.
Djevojka šeće vlažnim venecijanskim uličicama; dvije mlade žene pod trijemom s kojeg se pogled otvara na prodorno istarsko more; gipko, savitljivo tijelo viđeno s leđa otkriva nam stražnjicu naslonjenu na trošnu stolicu.
Fotografija se izrazito približava slikarstvu i nije samo puka transkripcija realnosti, već medij u kreiranju nadrealističnih, ekstravagantnih prikaza ispunjenih poetskom finoćom. Magičnost mjesta komunicira s erosom; osobita priroda teritorija ne odbija nikakve izmjene moguće znalačkom upotrebom prikladnog softwarea.
Prešeren usmjerava pažnju na univerzum koji pruža mogućnost mentalnog putovanja: to je univerzum geometrije, linearnosti, stila i purizma znaka; nakon njega ostaje samo konfuzija. Cjelina predstavlja kontinuiranu vizualnu invenciju koja je stilistička baza za ono što slijedi. Prikaz postaje dijalog; mora biti tako! U suprotnom je kraj.
Alessio Curto
Tanja Dabo završila je studij Likovne kulture na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.
Od 1993. godine sa svojim radovima i projektima – ambijenti, urbane instalacije, interaktivne instalacije, akcije, performansi, intervencije – sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i izvan zemlje (Berlin, Torino, Linz, Edinburgh, Kassel, New York, Istanbul).
Dobitnica je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu.
Isabel, našoj publici poznata kao violinistica Cargo orkestra, (a Cargo orkestar je poznat kao Rundekov prateći sastav), glazbenica je neobične i vrtoglave biografije. Nakon što je diplomirala violinu i muzikologiju, dala se na studij baleta potom psihologije pa na finimentu i modnog dizajna i kreiranja, i to osobito za žensku čeljad.
Ipak, glazba je ostala najprisutnija. Isabel je obilato komponirala: za kazalište, film, televiziju, radio, ples. Na tim je poljima surađivala i kao izvođač. Neka od imena s kojima je stvarala prizivaju najbolje: Nina Simone, Ingrid Caven, Catherine Ribeiro, Trilok Gurtu, André Jaume, Peter Brook…
Pored ustrajnog učenja i stvaranja, Isabel se posvećuje i obratnom smjeru – poučavanju. Na tom se polju uglavnom brine oko radionica za ritmičko i glazbeno obučavanje, perkusionističke vještine, za postizanje elektroničkih efekata na gudačkim instrumentima… Dodatna znanja Isabel vode do zvijezda – astrologija je posrijedi! Ali, s osobitom predanošću uranja u lingvistiku i etnoglazbene dubine, kako afričke, tako indijske, iranske, turske, arapske…
Ako se u njezinoj glazbi tek ponešto od svega čuje, nije teško povjerovati u potentnost njezine izvedbe. Uostalom, poslušajte!
